Kad ti se frendica raspada!

foto: Shutterstock

Pusti ju da ti se povjeri...

Frendologija/ Kad ti se frendica raspada!

Kako se nositi s činjenicom da je tvoja BFF u komi zbog nečeg tako ozbiljnog kao što je poremećaj u prehrani? Moraš joj pomoći, a to nije uvijek lako... Ti i ona frendice ste oduvijek, dijelite sreću i suze, lijepe i ne tako lijepe trenutke, ali vaš se odnos svodi uglavnom na zabavu i smijeh... No sve je krenulo nizbrdo kad si doznala da s njom nešto ozbiljno nije u redu. Ništa te na svijetu ne može pripremiti na trenutak kad od svoje najbolje prijateljice čuješ riječi: „Imam poremećaj u prehrani.“ Voliš je više od svega i želiš joj pomoći, ali se, s druge strane, i  strašno bojiš da ne pogoršaš stvar. I tvoj je strah u potpunosti opravdan jer ova situacija nije nimalo laka: poremećaji u prehrani najfatalniji su oblici mentalnih bolesti. Jedna od pet osoba s dijagnozom anoreksije umrijet će od te bolesti, a drugi poremećaji, poput bulimije, često su povezani sa samoozljeđivanjem, pa čak i mislima o samoubojstvu. Zato nije čudno ako se osjećaš bespomoćno jer imaš frendicu koja pati od ovakvih poremećaja. Svatko tko sazna da mu je prijatelj u nevolji najprije osjeti strah. Teško je gledati osobu koju voliš kako prolazi tako teške trenutke. No imaj na umu da svojoj prijateljici možeš puno pomoći i samom činjenicom da si uz nju, da je slušaš i da ti može vjerovati. Iako svakoj curi koja boluje od poremećaja prehrane treba i profesionalna pomoć, svakako joj trebaju i prijatelji s kojima može o svemu razgovarati, kojima je istinski stalo do nje i koji je vole. Iako možda na prvu poželiš pobjeći od te grozne situacije, razmisli o ovome: tvoja bezuvjetna ljubav i podrška mogu biti katalizator koji će najbolju frendicu gurnuti prema oporavku. Ali, postoje stvari koje moraš znati...

shutterstock 117399763

To nije samo hrana! Postoji mit da ako netko ima poremećaj u prehrani, samo treba početi jesti i sve će se riješiti. No nije to baš tako jednostavno. Kod anoreksije nije riječ samo o odbijanju hrane, u pitanju je nešto puno ozbiljnije. S poremećajima u prehrani često je povezana velika trauma i ta se situacija treba rješavati s puno razumijevanja, suosjećanja i brige. Postoji razlika između „dana kad si djelujemo debelima“ i pravog poremećaja u prehrani. Živimo u svijetu gdje je normalno i prihvatljivo sramiti se vlastita tijela. Većina nas ne voli neke stvari na sebi, ali oni koji imaju poremećaj u prehrani pate od ozbiljnih mentalnih bolesti. Razlika između nas i njih je u tome što će oni pokušati smršavjeti po svaku cijenu - unatoč tome što znaju da se time uništavaju i ugrožavaju svoj život! Ako komentiraš njezin izgled, čak i vrlo pozitivno, ona će to čuti potpuno iskrivljeno pa je najbolje uopće to ne činiti. Ako joj kažeš: „Ovako izgledaš baš zdravo!“, nakon što je u procesu ozdravljenja dobila malo na težini, ona će vjerojatno čuti „Izgledaš baš debelo!“ Ako joj kažeš da je „previše mršava“, ona će zapravo čuti „odlično napreduješ u gubitku kilograma - samo nastavi“. Bolje je samo biti uz nju, poslušati je i podsjetiti na njezine kvalitete i stvari koje voliš kod nje, a koje nemaju veze s izgledom.

Tajna koju ne smiješ čuvati! Najbolja stvar koju možeš učiniti za svoju najbolju frendicu je da je potakneš da razgovara s nekom odraslom osobom o svome problemu. Daj joj do znanja da ćeš ti to učiniti ako to ne odradi sama. Povjeravanje drugoj frendici može samo potaknuti ružne glasine, bolje je povjeriti problem školskom psihologu, razredniku ili roditeljima. Ona će se sigurno ljutiti jer nisi čuvala njenu tajnu, ali to je jedino pametno što u toj situaciji možeš učiniti. Ni ti ni ona niste dovoljno stručne ni snažne da je izvučete iz ovog problema.

Ovo nije samo tvoja odgovornost! Stresno je gledati frendicu kako se uništava pred tvojim očima, ali nije na tebi da je spasiš i ne moraš sama nositi ovaj teret. Trebaš dopustiti profesionalcima da rade svoj posao.Sigurno joj ne želiš naštetiti. Zapamti, ovo je jako složena i opasna bolest i ne možeš se protiv nje boriti sama. Potakni frendicu da potraži profesionalnu pomoć jer je to jedini način. Pripremi se na to da ćeš, kad je pokušaš suočiti s problemom, najvjerojatnije dobiti negativnu reakciju. No reci joj da je ne osuđuješ, samo joj želiš pomoći. I što prije razgovaraj s razrednikom, školskim psihologom ili roditeljima, jer tvojoj će prijateljici što prije trebati profesionalna pomoć.